„Pan“ je najpoznatije Hamsunovo delo i jedan je od najvećih ljubavnih romana u svetskoj literaturi. Ljubav Glana i Edvarde vodi ka dramatičnim i potpuno neočekivanim događajima u knjizi.
Posle velikog uspeha romana „Glad“, Hamsun je, ipak, tek sa „Panom“ stekao svetsku slavu, kao najuticajniji pisac koji se ikada pojavio u zemljama severne Evrope.
„Pan“ nije samo ljubavni roman, on je i himna prirodi severa i severnog leta. Hamsunova poetika u „Panu“ prepoznaje se i u romanu „Pod jesenjom zvezdom“. Novi prevod „Pana“ bio je neophodan da još bolje osvetli ovaj najsjajniji biser norveške književnosti.
„Svuda je bila tišina i mir. Ležao sam i gledao kroz prozor, do duboko u noć. U te sate je neka vilinska svetlost lebdela nad zemljom i šumom, sunce je zašlo i obojilo vidik jarkocrvenom svetlošću, nepomičnom kao ulje. Nebo je na sve strane bilo otvoreno i čisto; zagledan u to bistro more, činilo se da ležim licem u lice sa krajem sveta, moje srce je toplo kucalo o taj ogoljeni kraj, kao da mu je tu dom. Bog zna, mislio sam, zašto se vidik večeras boji u ljubičasto i zlatno, da nije neki praznik gore na nebu, neki veliki praznik, s muzikom zvezda i vožnjom čamcima niz reke? Tako to izgleda! I sklopio sam oči, upustivši se u tu vožnju, dok su mi misli jedrile jedna za drugom. . . “
Prevodilac: Flavio Rigonat
Broj strana: 145
Pismo: Ćirilica
Povez: Mek
Format: 22 cm
Godina izdanja: 2011.
Izdavač | Lom |
---|
Knut Hamsun je norveški pisac i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1920. godine. Rođen je 1859. a umro je 1952. godine. Posle Ibzena, najpoznatiji je norveški književnik. Tridesetih godina dvadesetog veka bio je angažovan kao političar, promovišući desničarske ideje. Podržavao je nacističku filozofiju i norvešku kvislinšku vladu, zbog čega je bio osuđen na robiju. Dešavalo se da su mu čitaoci, nezadovoljni političkim idejama koje je izlagao u svojim delima, vraćali kupljene knjige. U književnim počecima pisao je romantičarskim stilom koji je naginjao ka modernoj književnosti. Njegovo prvo značajnije delo bilo je Misterije. Neki kritičari su ovo delo nazvali jevanđeljem modernizma, poredeći ga sa delima poput Tako je govorio Zaratustra. Delo je teško žanrovski definisati budući da se u njemu prepliću lirski i epski elementi uz dominantnu iracionalnost koja počiva na kritičkom odnosu prema građanskom društvu i njegovom nastojanju da se oslobodi stvaralačka ličnost. U vreme nastanka "misterija" nastala su i dela Pan i Viktorija. Hamsun je u Viktoriji ispevao himnu ljubavi. Romani Pan i Viktorija su delovi trilogije u koju spada i roman Glad. Pan govori o čoveku koji na bolan način shvata kako stapanje čoveka sa prirodom više nije moguće. Hamsun prikazuje onaj deo ljudske istorije kada je „čovek postao bolesno čedo grada“. Bavio i dramom i poezijom, ali sa slabijim uspehom. Nikada se nije pokajao zbog svojih političkih uverenja, čak ni u autobiografiji Na zaraslim stazama.