U ovom romanu, snažnom i silnom kao i njegova prethodna dva Idemo da krademo konje i Kleta reko vremena, Per Petešun opisuje fragmente života nekoliko stanovnika jednog zabačenog norveškog mesta, pre svega dva dečaka, nerazdvojna, najbolja druga i sestre jednog od njih, od detinjstva do zrelog doba.
„Kada su bili mali, Tomi i Jim su mislili da je imati dvoje roditelja nekakva vanredna pojava, bar kada to potraje duže vreme, ali kasnije su shvatili da je tako kod većine ostalih i to trajno. Jim je i dalje imao samo onog jednog roditelja, a Tomi nijednog.“
Petešun pronalazi najbolnije tačke, ono neuhvatljivo, vrhunskim umećem održavajući nit pripovesti, uprkos naglim i iznenadnim smenama pripovedača, mesta i vremena. Nesvakidašnja je veština ovog pisca da piše o stvarima tako jednostavnim, a najtežim za opisivanje, o snazi i krhkosti veza između roditelja i dece, brata i sestre, dva prijatelja.
Mračna, potresna, nadahnuta priča o izdaji i odanosti, napuštanju i privrženosti, nasilništvu i otporu nasilju, sva je u obrisima i nagoveštajima, a opet tako snažna i duboka da čitaoca ostavlja bukvalno bez daha.
I kao što likovi odbijaju da budu ono što bi trebalo da su – Otac, Majka, Brat, Prijatelj – u punom značenju tih reči, tako i pisac odbija da nam ponudi dovršen, spakovan, dorečen tekst, ostavljajući nas u pretkatarzičnom stanju podrhtavanja nad njegovim jednostavnim, do perfekcije izbrušenim stilom, kojim otvara rane i poziva na preispitivanje snage i trajnosti svake veze koju smo izgradili u svojim životima.
Petešun se mora čitati… Ne odbijajte to nikad!
S norveškog prevela Jelena Loma
Godina izdanja: 2013
Format (cm): 21
Broj Strana: 224
Povez: Meki
ISBN: 978-86-6145-124-9