Zaboravljam ime. Intervali tvojih nestanaka govore više o meni nego o tebi. Kada se opet vratiš pronaći ćeš izraslinu na ožiljku odlaska. Nešto sasvim drugačije, pulsirajuće tužno, režati će i prijetiti novim pravilima. Padam na koljena i zaboravljam svoje ime. Umoran sam. Svakome zaboravljam ime. Melanholija se napokon navikava na mene. Probudila se i svjetlost je puštena unutra. Sada sam siguran da ću joj jed-nog dana nedostajatiBubnjar jutra se smjestio u sljepoočnice i dobuje ritam po-navljanja: Ovo je to! Ovo je život koji ću da živim. Svako odlaganje je postalo suvišno. Očekivanja i najtajnija planiranja su možda jednom imala smisla. Ovo je jutro koje izoštrava um i bistri slike. Neću se skrasiti na jednom mjestu, sudbina ne želi da izgradim brvnaru sopstvenim rukama. Moj život plamti u selidbama. Oduzimajući sebe ništavilu, nesvjesno biram gdje ću da idem. Sve se već dešava, sve se desilo.
Broj strana: 83
Pismo: Latinica
Format: 21 cm
Godina izdanja: 2019.
Izdavač | Lom |
---|
Mehmed Begić (Čapljina, 1977) jedan je od osnivača i urednika mostarskog književnog časopisa Kolaps – vodič za urbane spavače. Njegovi prijevodi pjesama Leonarda Cohena objavljeni su u knjizi Moj život u umjetnosti, izabrana poezija i pjesme (Alternativni Institut, Mostar, 2003). Trenutno sarađuje sa Damirom Šodanom na prevodima hispano poezije. Uvršten je u knjigu razgovora i odabrane poezije Jer mi smo mnogi, pjesnika Marka Pogačara. Pisao je za bend Vuneny, kao i za Sanela Marića Maru. Njegovu je poeziju uglazbio duo Basheskia & Edward EQ na albumu Savršen metak. Kolumnu, naslovljenu Pisma iz Paname, objavljuje u online magazinu Žurnal. Već niz godina živi u Nikaragvi.