Ivo Andrić (1892–1975) is a major twentieth-century European writer, winner of the Nobel Prize for Literature 1961.
Set mainly in his native Bosnia, the stories and novella collected here reflect Andrić’s overwhelming love of storytelling. Vivid, intensely suggestive and often disturbing, Andrić’s stories draw on legend, myth, archetype and symbol to reveal universal patterns of behaviour.
Andrić lived through the turbulent first half of the twentieth century, with its two world wars and extremes of revolution and totalitarianism. The wisdom that informs his work is tempered from that brutal reality. A diplomat, he served across Europe, including Nazi Berlin, but it was in Bosnia that he experienced most clearly the destructive power of the arbitrary divisions between people and their potential for violent conflict, often in the name of ideas remote from their daily lives. At its best, when not disturbed by the interests of politicians, such a mixed society can offer the most positive image of conciliation and cooperation. Andrić’s clear-sighted acknowledgement of the human capacity for evil, however, gives his voice a tragically prophetic authority.
***
Jedan od najvećih romana srpske književnosti; Prokleta avlija – Ive Andrića u ovom izdanju, u odličnom prevodu na engleski jezik, okružen je najboljim pričama koje, čak i onim površnijim poznavaocima njegovog dela i srpske književnosti uopšte, daju potpuniju sliku o ovom piscu. Antologijske priče: Most na Žepi, Pismo iz 1920, Priča o Vezirovom slonu, Alipaša, Smrt u Sinanovoj Tekiji… i druge opisuju čitav opsesivni krug piščevih intresovanja, kako na književnom tako i na istorijskom planu. Možda je ovo najbolji izbor koji će čitaocima engleskog govornog područja, i drugih pogleda na južnoslovensku stvarnost, istorijske dubioze i traume, na najbolji način dati odgovore na pitanja; da li je Bosna zemlja mržnje (Pismo iz 1920.) i da li je čitav svet neka vrsta Proklete avlije.
Prevodilac: Celia Hawkesworth
Godina izdanja: 2020
Br. str.: 342
Povez: tvrd
Format: 14×21 cm
Jezik: engleski
The Damned Yard and other stories
990,00 RSD
Izdavač | Dereta |
---|
Ivo Andrić je rođen 9. oktobra 1892. godine u Dolcu pored Travnika u tadašnjoj Austrougarskoj. Matične knjige kažu da mu je otac bio Antun Andrić, školski poslužitelj, a mati Katarina Andrić (rođena Pejić). Detinjstvo je proveo u Višegradu gde je završio osnovnu školu. Andrić 1903. godine upisao je sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovačku srednju školu, a slovensku književnost i istoriju studirao je na Filozofskim fakultetima u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu. Doktorsku disertaciju „Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine“ (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der türkischen Herrschaft) Andrić je odbranio na Univerzitetu u Gracu 1924. godine. U gimnazijskim danima Andrić je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadao je naprednom nacionalističkom pokretu Mlada Bosna i bio je strastveni borac za oslobođenje južnoslovenskih naroda od austrougarske vlasti. Svoju prvu pesmu „U sumrak“ objavio je 1911. godine u „Bosanskoj vili“. Naredne godine započeo je studije na Mudroslovnom (filozofskom) fakultetu Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu. Školovanje je nastavio u Beču, a potom u Krakovu gde ga je zatekao Prvi svetski rat.. Andrić je imao veoma uspešnu diplomatsku karijeru: godine 1920. bio je postavljen za činovnika u poslanstvu u Vatikanu, a potom je radio kao diplomata u konzulatima u Bukureštu, Trstu i Gracu U to vreme objavio je zbirku pesama u prozi „Nemiri“, pripovetke „Ćorkan i Švabica“, „Mustafa Madžar“, „Ljubav u kasabi“ itd.Tokom 1927. godine radio je u konzulatima u Marselju i Parizu, a naredne godine u poslanstvu u Madridu. Iste godine objavljena je njegova pripovetka „Most na Žepi“. Od 1930. do 1933. godine bio je sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri Društvu naroda u Ženevi. U to vreme objavio je prvi deo triptiha „Jelena, žena koje nema“.U periodu između Prvog i Drugog svetskog rata nalazio se na funkciji opunomoćenog ministra i izvanrednog poslanika jugoslovenske vlade u Berlinu (1939). Prisustvovao je potpisivanju pristupanja Kraljevine Jugoslavije u dvoru Belvedere 25. marta 1941. Po izbijanju Drugog svetskog rata, zbog neslaganja sa vlastima u Beogradu podneo je ostavku na mesto ambasadora i vratio se u Beograd. Za vreme Drugog svetskog rata živeo je povučeno u svom stanu u Beogradu (na Zelenom vencu), ne dozvoljavajući bilo kakvo štampanje i objavljivanje svojih dela. U isto vreme napisao je svoja najbolja dela koja će kasnije doživeti svetsku slavu. Odbio je da potpiše Apel srpskom narodu. U periodu od 1944. do 1954. obavljao je više društvenih funkcija, što je zabeleženo u knjizi „Angažovani Andrić 1944-1954“. Godine 1954. postao je član Komunističke partije Jugoslavije i prvi predsednik Saveza književnika Jugoslavije. Prvi je potpisao Novosadski dogovor o srpskohrvatskom književnom jeziku. Te godine štampao je u Matici srpskoj roman „Prokleta avlija“. Oženio se 1958. godine Milicom Babić-Jovanović (1909-1968)Novac dobijen od Nobelove nagrade 1961. godine u potpunosti je poklonio za razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini.Ivo Andrić je umro 13. marta 1975. godine u Beogradu.