Balade Petrice Kerempuha

Balade Petrice Kerempuha nesumnjivo su Krležin magnum opus, zaštitni znak, simbol, brend. One su puno više od pjesničke zbirke jer je u njima artikuliran piščev književni, kulturni, jezični i ideološki program. Pojavile su se 1936. godine, u turbulentnom povijesnom trenutku slutnji sveopće infernalizacije (uspon fašizma, građanski rat u Španjolskoj) i zasjale punim sjajem koji nije potamnio do danas. Naprotiv!
U Krležinu opusu Balade nisu nikakav eksces, iznenađenje, corpus separatum. One su nastale kao rezultat duge akumulacije i umjetničkoga sazrijevanja, a bile su na neki način i najavljene u nizu prethodnih ostvarenja.

U ovoj zbirci na djelu je avangardist koji revolucionira književne forme: destruira zatečene žanrovske norme, briše granice među književnim rodovima i vrstama (lirsko, epsko, dramsko) i stvara nove, otvorene, prividno neobveznije hibridne miksture.
S Krležinim protuilirskim ideologemom usko je povezana i jezična »diverzija« usmjerena protiv kanonizirane standardne štokavštine. Balade su u odnosu prema hrvatskom standardu i akt doista jezične hereze i svojevrsne antidogme. Doduše, točno je da je hrvatsko dijalektalno pjesništvo (i kajkavsko i čakavsko) već u prvoj polovici 20. stoljeća doživjelo svoju estetsku obnovu (Nazor, Domjanić, Galović, Pavić, Ljubić, Gervais), ali kod Krleže je posrijedi posve nov model kajkavskog idioma koji se odmiče od građanskog artizma i idealističke slike simbolizirane sintagmom »dragi naš kaj«.

Godina izdanaja: 2024