Glembajevi – Drame

Sredinom dvadesetih godina 20. stoljeća Krleža kreće u realizaciju jednoga od svojih najambicioznijih spisateljskih projekata: ciklusa proznih i dramskih tekstova o usponu i padu obitelji Glembay. Obiteljska saga rađena je po uzoru na tada u Europi vrlo popularne genealoške romane – Th. Mann, Buddenbrookovi, J. Galsworthy, Saga o Forsyteima, R. M. du Gard, Porodica Thibault, M. Gorki, Djelo Artamonovih, Zolin ciklus Rougon-Macquartovi, »društvena i prirodna povijest jedne obitelji za vrijeme Drugog carstva« u kojoj je prikazao promjene obiteljskoga genskog nasljeđa pod utjecajem društvenih okolnosti.
Dramski ciklus o Glembajevima sadržava tri drame: Gospoda Glembajevi, U agoniji i Leda. Drame glembajevskoga ciklusa prate propast dinastije Glembajevih na tri plana: 1. obiteljski obračun, smrt Ignjata Glembaja i slom poslovnog imperija »Glembay Ltd.« (Gospoda Glembajevi), 2. intimni rasap (U agoniji) i 3. potonuće u banalnost, snobizam, malograđanštinu i kič (Leda). U načinu strukturiranja triju stadija propadanja jedne klase Krležin ciklus pokazuje jasne analogije s Vojnovićevom Dubrovačkom trilogijom koja tematizira propast dubrovačke vlastele.

Gospoda Glembajevi
Tematski okvir drame Gospoda Glembajevi jest propast moćne obitelji Glembay i demaskiranje glembajevštine kao svojevrsnog »društvenog monstruma« u kojemu je »grabežljiva pohlepa za nekim višim i profinjenijim društvenim oblicima sjedinjena sa zločinačkim prainstinktima« (Gavella 2005: 323). Ulogu demaskera preuzeo je na sebe slikar Leone Glembay koji se, poput Filipa Latinovicza, nakon jedanaest godina provedenih u inozemstvu vraća kao »izgubljeni sin« u roditeljski dom. Leoneov povratak izazvat će seriju »melodramatskih eksplozija« (Vidan 1975: 57), motiviranih velikim razlikama u vrijednosnim karakteristikama likova i u njihovim interesima. Neposredni je povod Leoneovu dolasku veliko obiteljsko slavlje – sedamdeseta obljetnica moćne bankarske tvrtke »Glembay Ltd.« – no stvarni je razlog njegova želja da raskrinka svojega oca u društvenome, psihološkom i moralnom smislu, a sebe oslobodi glembajevštine i glembajevskoga kompleksa koji percipira isključivo negativno. Naime, Glembajevi su se na društvenoj ljestvici uspinjali zločinima, financijskim prijevarama, grabežom, gaženjem preko leševa.

U agoniji
Za razliku od Gospode Glembajevih, U agoniji je komorna drama u kojoj je sekundarni materijal gotovo posve reduciran. Ostalo je samo odmjeravanje psihičkih snaga u erotskome trokutu: snažna žena između dvojice slabih, nekarakternih muškaraca. Radnja se zbiva u pomodnome salonu galanterijske radnje koju vodi tridesettrogodišnja Laura Lenbach, kći generala Mihajla Warronigga i Olge, žene glembajevskoga podrijetla.
Laura je najsloženiji ženski lik u Krležinu dramskome opusu. Na vjerodostojnosti njezina identiteta počiva čitava dramska konstrukcija Agonije. Lauru zatječemo u trenutku bračnoga brodoloma, njezin muž – barun Lenbach – upao je u financijske probleme i od nje, po tko zna koji put, traži da mu posudi novac. Kako bi opstala uz psiholabilnoga muža – alkoholičara i kartaša – Laura, kći austrijskoga generala, prisiljena je na mukotrpan rad kao »šnajderica« i vlasnica pomodnoga salona »Mercure Galant«. Temelj drame čine komplicirane emocionalne relacije među članovima u ljubavnom trokutu. Laurin je brak s Lenbachom pred slomom; ona je već tri godine zaljubljena u uglednoga odvjetnika Ivana pl. Križovca, bivšeg diplomata, i u njemu vidi »realizatora svojih intimnih snova«. Očekuje da će je on izbaviti iz višegodišnje bračne agonije i da će se njihova veza uskoro i legalizirati. Čini se da je jedina zapreka u njihovim planovima Lenbachovo konzervativno protivljenje razvodu, i to zbog tradicije i obiteljskih obzira…

Leda
Određena kao »komedija jedne karnevalske noći u četiri čina«, Krležina Leda predstavlja završni akord klasne i obiteljske dezintegracije moćne dinastije Glembay, ali ujedno i kraj intimnih tragedija pojedinih njezinih članova i početak sivoga malograđanskog života temeljena na kompromisu, koristoljublju, hipokriziji, praznini duha i smisla. Za pravu dramu potrebni su snažni karakteri, ljudi s izgrađenim osjećajem osobnoga integriteta i odgovornosti, što su Leone i barunica Castelli (Gospoda Glembajevi) ili Laura Lenbach (U agoniji) – bez obzira na sve svoje mane – zasigurno bili. U Ledi su na sceni sive i sterilne figure novoga društva, pretenciozni mediokriteti prilagodljivi svim uvjetima, snobovi bez dostojanstva, poštenja ili moralnoga osjećaja, bezlični ljudi uronjeni u dosadu, trivijalnost, isprazne razgovore i površne ljubavne veze.
Usporedba s drugim dramama iz ciklusa – s Gospodom Glembajevi i U agoniji – pokazuje da trivijalizacija zahvaća sve aspekte života karaktera u Ledi. Duhovne vrednote zapuštene su u korist privida, samozavaravanja, nepodnošljive lakoće postojanja. Evidentno je okretanje likova prema tijelu, tjelesnome uživanju, nagonskome životu. Sve se vrti oko sexusa, pa krevet postaje glavni oblik komunikacije. Slabljenje životne snage i egzistencijalna ravnodušnost prema smislu posebno se očituju u estetičkoj sferi, i to u vidu infantilizacije, relativizacije pa i umjetničkoga prostituiranja.
Umjesto da bude »šifrom transcendencije«, umjetnost postaje igrom i zabavom. Nosioci toga novog artističkog modusa u Krležinoj su komediji »prijatelji« Urban i Aurel, slikar i njegov kritičar. Aurel i Urban nalaze se u simbiotičkom odnosu: jedan je o drugome ovisan. Posrijedi je poslovna sprega, čista »trgovina interesa«, no dodatno je osnažena i muškom solidarnošću u isprepletenim erotskim vezama: Urban je ljubavnik Aurelove žene Klare, ali ujedno i posrednik u ljubavnome odnosu između Aurela i Melite, Klanfarove supruge. Grotesknu zamršenost njihova odnosa pojačava i činjenica da su obojica istodobno Melitini ljubavnici…
Za drame U agoniji i Gospoda Glembajevi Krleža je ovjenčan Demetrovom nagradom.

Godina izdanja: 2024