ŽIVOT NEANDERTALACA

Ivan Meštrović bio je vrlo kontroverzan umjetnik, kako svojim životom, tako djelima i utjecajem na društvo. Ni o jednom umjetniku u našoj likovnoj, a o malo kojemu i u svjetskoj povijesti umjetnosti, nije napisano toliko hvalospjeva i ujedno pamfletskih tekstova kao o Meštroviću. U većem dijelu tih napisa iznesene su pohvale ili pokude o Meštrovićevu životu, no o njegovu stvaralaštvu govori se manje stručno i nepristrano, uz nedovoljno dokumentiranje, analiziranje, proučavanje i vrjednovanje. Poticaji za pisanje mnogih tekstova o njemu i o njegovoj umjetnosti bili su ideološke, političke ili religijske naravi. Mnogi su pak autori, pišući o Meštroviću i o njegovim djelima, zapravo više pisali o sebi i o svojim mišljenjima i sudovima.
Naši, a donekle i inozemni likovni stručnjaci sustezali su se opširnije i iscrpnije pisati o Meštroviću i njegovu stvaralaštvu upravo zbog uvijek aktualnih općenitih kritičnih ideoloških i političkih prosudbi i predrasuda.
Jedan od bitnih razloga nepostojanja iscrpnije znanstvene monografije o Ivanu Meštroviću jest i opsežnost njegova životopisa i jednako teško obuhvatna opsežnost njegovih djela, ne samo skulptura, nego i građevina, slika, crteža, književnih sastava te njegovih likovnih i političkih napisa. Meštrovićev život i djelo bunar su bez dna koji nije moguće iscrpiti ni u nekoliko desetljeća ustrajnoga rada, jer su njegova brojna djela, kao i napisi o njemu, rasuti diljem Europe i Amerike. Iako je za ovu monografiju tijekom dvadeset godina ustrajnoga i neprekidnog rada, uz pomoć brojnih suradnika, osoba i ustanova, skupljao i obrađivao podatke iz mnogih naših i inozemnih izvora te registrirao oko dvije tisuće njegovih skulptura i više od deset tisuća većih i manjih napisa o njemu, Duško Kečkemet u predgovoru navodi kako je svjestan (činjenice) da mu je dio Meštrovićevih skulptura i još vrlo mnogo napisa o njemu ostao nedostupan i neregistriran. Pa i danas, četiri desetljeća nakon Meštrovićeve smrti, obilna se bibliografija o njemu i njegovim djelima nastavlja.
Toobjašnjava činjenicu zašto o Meštroviću i njegovim djelima, unatoč pedesetak monografija i oko pet stotina potpisanih tekstova, ipak ni za umjetnikova života, ni do danas, gotovo pola stoljeća nakon njegove smrti, nije objavljena nijedna iscrpna stručna monografija. Sve su one ili kraći općeniti pregledi ili fotomonografije u kojima reprezentativne ilustracije tvore bitan dio, dok se onaj tekstovni – pa i iz pera znanstvenika – svodi na kraći uvodni tekst. Meštrović i njegova skulptura bili su često više reprezentacija društva ili aktualnih političkih ideologija nego teme iscrpnijeg proučavanja: više iznošenje osobnih ili aktualnih društvenih stajališta nego dokumentacija građe o njegovu životu i djelu te iznošenje sudova na temelju te građe.
Monografija Život i djelo Ivana Meštrovića plod je Kečkemetova tridesetogodišnjega intenzivnog rada na istraživanju i skupljanju dokumentacije o slavnom hrvatskom kiparu. Na pripremi ove iscrpno dokumentirane monografije s katalogom Meštrovićevih djela i bibliografijom o njegovim radovima Kečkemet je godinama surađivao s muzejima, galerijama, sveučilišnim knjižnicama te privatim arhivima u nas, u Europi i u Sjedinjenim Američkim Državama.
Golema građa Života Ivana Meštrovića (1883. – 1962. – 2002.) podijeljena je na osam cjelina. U PRVOME SVESKU autor prati Meštrovića od rođenja (I. Otavice • Split, 1883. – 1900.) do odlaska odlaska u Beč (II. Beč, 1900. – 1907.), Pariz i Rim (III. Pariz • Rim, 1908. – 1914.) te tijekom Prvoga svjetskog rata (IV. rat: Rim • London • Pariz • Ženeva, 1914. – 1918.) i njegova dolaska u Zagreb i Split (V.a Zagreb • Split, 1918. – 1932.).
U DRUGOME SVESKU autor piše o Meštrovićevu boravku u Zagrebu i Splitu (V.b Zagreb • Split, 1932. – 1942.), odlasku u inozemstvo (VI.Emigracija • Italija • Švicarska; VII. Amerika, 1947. – 1962.) te o recepciji Meštrovićeva djela nakon smrti (VIII. I nakon smrti – Meštrović, 1962. – 2002.).
Monografija donosi dosad najpotpuniju bibliografiju o Meštroviću kao našemu najvećemu majstoru (u tekstu je označena arapskim brojevima) te rukopisnu i arhivsku građu (označenu rimskim brojevima), bez koje bismo se teško snašli u tako opsežnoj faktografiji. Riječ je o više od deset tisuća bibliografskih jedinica i tisuću i petsto jedinica arhivske i rukopisne građe.

Uvez tvrdi
Broj stranica 1424
Godina izdanja 2009
ISBN 978-953-0-61229-7
Format 23 x 30